Tko Boga ljubi
utorak, 29.04.2008.
Bog je savršen
Pišem ovo, a ona spava kraj mene u krevetiću i blaženo se smješka. Mogla bih je satima promatrati i nikada mi ne bi dosadilo. Nema većeg zadovoljstva, nego dok nam se smije, "priča", guguće.
Stigla je 5. veljače. Unatoč svim mojim strahovima, sve je prošlo u redu. Tijekom cijelog poroda sam se molila, i Gospodin i njegova Majka su bili uz nas, i pomogli da sve prođe dobro, čak je bilo i lakše nego što sam mislila.
Nazvali smo je Izabela - pronašla sam na internetu da je značenje toga imena "Bog je savršen". Zaista!
Nakon 10 godina sam ponovno osjetila taj divan osjećaj - postati majka. To je nešto neopisivo. Sad imam dvije djevojčice (ne zna se tko u kome više uživa - starija u mlađoj ili obrnuto), i to je moja diploma, moj fakultet. Moje zanimanje je majka, i u njemu se osjećam predivno!
Hvala Ti, Gospodine, na daru obitelji!
Bog je savršen!
srijeda, 30.01.2008.
Još malo...
Službeno, još 9 dana do poroda.
Dakle, može biti već danas, sutra...
Nervoza, bolovi, nemir... sve to me prati intenzivno već par dana. Torba za bolnicu je spakirana, iako svaki dan shvatim da mi još nešto treba, da ne smijem zaboraviti ovo ili ono... Kao da idem na Sjeverni pol. Brinem se da li će moja dvočlana škvadra biti dobro doma, kako će se spremati u školu, pisati zadaće... Dobro, gladni neće biti, zna tata nešto i skuhat 
Iako sam već prošla to iskustvo, sada mi je nekako teže, jer prvi put sam išla u nepoznato, a bila sam "mlađa i luđa"...
Uzdam se u Gospodina. To je jedino što me tješi i smiruje. A Njegovoj svetoj Majci se utječem, da bude uz nas u tim teškim trenucima, kao i uza sve druge buduće mame koje prolaze ovo (iako pod zadnje dane teško), divno iskustvo.
nedjelja, 18.11.2007.
Snijeg, glazba,...
Zabijelilo se sve oko nas! Jučer i danas pada snijeg - ima ga 10-15 cm - dovoljno da moje veliko dijete napravi 2 snjegovića! Jučer su se ona i tata dobro izgrudali - ja sam to sve promatrala kroz prozor - ne smijem izjuriti van i pridružiti im se, makar bih najradije legla u snijeg i valjala se u njemu kao dijete...
No dobro, svjesna sam da moram obuzdati takve želje - zbog sebe i bebe...
Beba je inače jako aktivna, pleše, udara, lupa. najviše reagira na glazbu i jake glasove... Kada seka svira klavir, ona lupka... Neki dan je kod nas bio kum koji jako glasno priča, udarala je sve u šesnaest... I danas me na misi dobro izudarala... I neka je, baš sam sretna zbog toga...
Preksutra idem na pregled - zanima me što će doktor reći - molim Gospodina da sve bude u redu... Jer brzo će proći ovi dani, bliži se Božić, znam da će vrijeme proletjeti, (priznajem da me malo strah)...
nedjelja, 28.10.2007.
Mirovanje
Moram smanjiti tempo!
"Malo" sam pretjerala s poslovima u kući - i to se odrazilo na moje zdravlje... Kod kuće sam, pa mi stalno pada na pamet što još moram napraviti - očistiti ovo, pofarbati ono...
Međutim, zbog problema koji su se pojavili - moram više mirovati! Liječnik mi je savjetovao više ležanja, odmaranja (čitaj: TV, knjiga,...), pokoju laganu šetnjicu i nikakve teške fizičke aktivnosti! (A baš sam kupila novu boju za zidove kupaonice - šta mogu, morat će muž pokrečit...)
Naravno da sam se uplašila, ali hvala Bogu beba je dobro, tuče me, rita, udara - i to mi je najvažnije...
Još nekih 3 mjeseca - valjda ću izdržati?!...
nedjelja, 30.09.2007.
Nesanica
Srela sam se neki dan s kolegicama s posla, umorne su i iscrpljene, kažu da mi pomalo zavide što sam na bolovanju. Kažu, barem možeš spavati do mile volje... Eh...
Ni inače nisam tip osobe koja bi dugo spavala ujutro, ali znate što ljudi vele - iskoristi priliku još dok možeš... Stvar je u tome da se ja probudim u 5 sati, 5 i 30, nekad i ranije - i više nema šanse za sklopit oči...
I onda mi nedavno dođe u ruke knjižica, autora jednog svećenika, koji kaže da treba pronaći vrijeme za redovitu molitvu, što on čini svaki dan ranom zorom. I počela i ja tako - što reći nego DIVNO! Osjećam se puno bolje! Inače, u svakodnevnom vrtlogu života rijetko sam imala vremena za izmoliti cijelu krunicu "u komadu". A sad to činim i super je!
Hvala ti, Gospodine, na trenucima koje provodim s Tobom u rana jutra, dok me djetešce u trbuhu lupka, to su dragocjeni momenti moje (naše) tišine i razgovora s Tobom.
srijeda, 19.09.2007.
Beba
"Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje."
(Ps 139, 13-15)
...Ona ima oko 20 tjedana. Najčešće ujutro, pozdravlja me laganim udarcima. To mi je najljepši pozdrav za dobro jutro.
Prekjučer bijah na pregledu, i donijeh kući CD s fotkama s ultrazvuka. Pokazala sam ih suprugu i kćeri. Oduševljeni su. (Hvala Bogu na naprednoj tehnologiji!)
Eto, bit ću ponovo mama. Nakon 10 godina.
Toliko toga želim reći, ali ne nalazim prave riječi za to Gospodnje čudo!...
PS: U prijašnjem postu opisah iskustvo s hodočašća u Padovu. Tada sam svetog Antuna zamolila da mi kod Gospodina izmoli još jedno dijete! A ni slutila nisam da ga već nosim ispod svoga srca!
četvrtak, 31.05.2007.
Padova
Prošle subote sam, u društvu svoje kćeri, prijateljice Anite i ostalih hodočasnika, bila u Padovi! Nezaboravan doživljaj! To se ne može ispričati - mora se doživjeti. Prolazili smo svim putevima svetog Antuna Padovanskog, posjetili njegovu baziliku, te mjesta gdje je boravio i gdje je umro.
Mnogo smo molili i pjevali. Divno duhovno iskustvo...
Kćer mi je oduševljena jer je, konačno, vidjela STVARNE stvari od PRAVOG sveca... : ) Zanimljivo je kako to dijete shvaća: sveci su na nebu, zar ne? A sada je shvatila da su sveci najprije obični ljudi, među nama, a da svojim životom i djelima postaju svetima! Kad dijete ovako nešto kaže, i ja se zamislim...
Sveti Antune, moli za nas!
subota, 03.03.2007.
Idemo dalje...
U posljednje vrijeme mi je na poslu takva ludnica, da nemam vremena ni gablec pojesti u miru, a kamo li uhvatiti koji "trenutkić" za surfanje... Poludjeli stranci (radim vanjsku trgovinu), hoće sve pokupovati, i više nego što možemo napraviti... Jako su pedantni i dosljedni (za razliku od nas, hm ;) ), ali treba imati hrpu živaca za sve to... Posao nosim kući (u glavi) i to ne valja, moram se odučiti od toga, sama sebi to stalno govorim... Kćer i muž često moraju slušati moje nervozne komentare, zbog kojih mi je kasnije žao...
Sreća, pa imam Isusovo raspelo u uredu na zidu (i u srcu!) ... Ponekad je dovoljan samo jedan pogled da se ide dalje jači, veći, strpljivi, bolji...
Krenimo, uz Njegovu pomoć, dalje - prema Uskrsu...
utorak, 30.01.2007.
Ljubav nikad ne prestaje
Rekao je sveti Pavao mnogo divnih riječi o ljubavi... Žalosno je kako danas ljudi ljubav pretvaraju u stvar, poistovjećuju je sa svjetovnim užicima. A ona prava, iskrena ljubav, koja nam je dana od Boga - ta ljubav nastaje trpljenjem, i onda ona donosi prave plodove.
Danas je mjesec dana otkako mi je umrla voljena teta, koja mi je bila kao mama. Sve bitne stvari u mom životu bile su vezane uz nju. Jako mi nedostaje. Život bez nje mi neće biti isti. Toliko je nedorečenih riječi ostalo...
Ali, beskrajno zahvaljujem Gospodinu na milosti: iako je teta odbijala liječničku pomoć (bolovala je od raka) - pomirila se s Gospodinom dan prije smrti! Ja sam joj dovela svećenika. Trenutke zajedničke molitve neću nikada zaboraviti. Kao ni izraz mira na njezinom licu! Hvala ti Gospodine, velik si!! Tvoja ljubav nikad ne prestaje!
srijeda, 24.01.2007.
Danas...
Danas mi je dan počeo napeto i nervozno... ali uzdam se u Gospodina!!!
